Sucker Punch recenzija (3474 pregleda)

REDATELJ: Zack Snyder
SCENARIJ: Zack Snyder
ULOGE: Emily Browning, Abbie Cornish, Jena Malone, Vannessa Hudgens, Jamie Chung
TRAJANJE: 110 min

Oko djela redatelja Zacka Snydera često se vode rasprave i prepirke baš kao i oko njegovog posljednjeg filma Sucker Punch. Dok je nekima 300 pun pogodak, drugi ga ne smatraju vrijednim gledanja, slična situacija je i sa Watchmen gdje se mišljenja razlikuju oko toga je li Snyder uspio dovoljno dobro dočarati grafičku novelu Alana Moorea. Sucker Punch je nastavio tu tradiciju te se i oko njegove kvalitete i uspješne realizacije vode polemike.

Radnja filma zvuči poprilično zanimljivo i vrlo obećavajuće. Protagonist priče je mlada djevojka koja je zajedno sa svojom sestrom trpila godine zlostavljanja od strane svog očuha. Nakon što on ubije njihovu majku kako bi se dokopao nasljedstva, situacija eskalira te djevojka završi u instituciji za mentalno umobolne gdje ju čeka lobotomija. Suočena sa okrutnom sudbinom djevojka kreira svoj svijet kroz kojeg lakše proživljava pokušaj bijega iz ustanove. Granica između stvarnosti i mašte se stapa te imamo prilike vidjeti kako djevojka doživljava svijet oko sebe na totalno drugačiji način. Sve je ovo isprva zvučalo vrlo intrigantno no krajnji rezultat bio je puno slabiji od onoga što sam očekivao kada sam tek čuo za razvoj filma. Iako je krajnja poruka filma i njegova srž trebala biti prikaz bolnog razdoblja za žene u pedesetim godinama kada su njihova prava bila puno manja i kada se u mentalnim institucijama doista moglo raditi svašta na psihičkim bolesnicima, ta poruka je izblijedila u, jednostavno rečeno, prenatrpanosti filma. Snyder je jasno želio i odati priznanje jednom nizu godina umjetnosti i umjetnika, pogotovo što se tiče razvoja filma i muzike. Tako se kroz film može vidjeti pokušaj imitiranja Tarantinovog načina snimanja filma ili Tima Burtona te mnoge reference na današnje video igre, druge filmove, glazbene stilove i sl. Na žalost tolika natrpanost tuđim utjecajima i pokušaji njihovog imitiranja rezultirali su totalnim kaosom u filmu i zapravo manjkom neke originalnosti, a tome je pogodovala i vrlo loša kompozicija referenci. Snyder je očito vrlo maštovit i talentiran redatelj i zapravo je velika šteta da se nije upustio u vlastiti svijet stvaranja već je pokušao prikazati tuđe što je ispalo dosta loše.

I sama režija filma postaje vrlo naporna nakon nekih dvadeset minuta. Uvod je solidan za današnje pojmove iako odmah skače na radnju i zapravo nas gura odmah prema naprijed bez nekih posebnih uvida u karakterizaciju lika što bi bila poželjna podloga za jedan film koji se bavi stanjem uma. No daljnji razvoj postaje vrlo monoton i zamoran za gledanje pošto se samo nizaju akcijske scene natrpane izazovno obučenim mladim djevojkama, nabrijanom muzikom i specijalnim efektima. "Spotovski" način režije također ne pomaže i ostatak filma, do gotovo samog kraja nam ne pruža ništa što bi moglo barem imalo zaokupiti mozak. Sucker Punch pokušao se poigrati granicom između stvarnog i nestvarnog, ali na vrlo jednostavan i prilično neuspješan način. Kako to izgleda kada se napravi kako spada može se vidjeti u vrlo poznatom filmu Panov Labirint kao i manje znanom indijsko-američkom filmu The Fall koji je za puno manji iznos na divan, maštovit i unikatan način prikazao alternativni svijet. Za primjer se još mogu navesti animirani film Coraline te francuski film Un Prophete koji se isto tako igra sa ljudskom svijesti. To su filmovi koji su na ozbiljan i originalan način uspjeli prikazati svoje teme. S druge strane ispada da se sa Sucker Punchom na kraju ipak ciljalo na mlađu teen populaciju, što se može vidjeti i po PG-13 ratingu te izostanku uznemirujućih scena, psovki i sl. No i tu film nije postigao neki veliki potencijal pošto sva ta akcija i izazovno odjevene mlade djevojke nakon 20 minuta skakanja po ekranu postaju vrlo zamorni. Nije problem u samoj natrpanosti akcijskih scena pošto npr. film Crank isto tako nema nikakvu duboku radnju i 90% filma je čista akcija, a ipak je vrlo zabavan i zapravo odlično odrađen film već je glavni problem upravo gore već spomenuta pretrpanost svime i svačime te u potpunosti nedefinirani likovi i bilo kakva dramska napetost.

Uloge i gluma su isto tako vrlo blijedi i nisu vrijedni spominjanja izuzev možda glavnog negativca kojeg glumi Oscar Isaac. Soundtrack filma, iako vrlo solidan, opet je pomalo promašen pošto su sve pjesme legendarnih bandova i pjevača poput grupe Queen, Bjork, Eurythmics ili Jefferson Airplane zapravo moderne obrade napravljene da bi se što bolje ukomponirale u akcijske scene. To je isto tako minus pošto smo vidjeli u uvodnoj špici Watchmena kako Snyder itekako zna i može napraviti vrlo snažnu i značajnu scenu borbe bez ikakvih obrada sa pretjeranim rhythm beatom, već starom, originalnom pjesmom. Neka zaključna misao oko ovog filma je da ga jednostavno morate pogledati i ustvrditi hoće li vam se svidjeti ili ne. Nekima će biti odličan, drugima naporan i dosadan. Mlađima će se vjerojatno svidjeti u većem postotku. Iako film nije negledljiv, meni osobno se nije nimalo svidio te mi je žao da jedan redatelj poput Snydera nije uspio izvuči više od ovakvog filma.

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 5/10