Ukleta kuća recenzija (17794 pregleda)

Vrijeme događanja 30. & 31. listopad 1977. Četvero mladih Amerikanaca (Bill, Jerry, Mary i Denise) putuje državom kako bi mogli napisati knjigu o atrakcijama koje se nude uz autocestu i ostalim putevima. Slučajno nailaze na kuću strave kapetana Spauldinga u kojoj saznaju za mjesnu legendu poznatu po imenu Dr. Satan. Dr. Satan radio je u mjesnoj ludnici u kojoj je vršio operacije mozga na mentalno oboljelima jer je smatrao da se od mentalno oboljelih operacijom mogu stvoriti super-ljudi. Jerry se za Dr. Satana još više počne zanimati kada mu Spaulding kaže da je obješen na drvetu nedaleko od njegove radnje. Spaulding im nacrta kartu i naših četvero junaka kreću na put ni ne znajući što ih čeka....Na putu prema Mrtvoj šumi, u kojoj se nalazi drvo na kojem je obješen doktor, pokupe auto-stopericu Baby, za koju se poslije ispostavi da je član sadističke obitelji koja je odgovorna za nestanak navijačica iz obližnjeg mjesta. Pravi horror tek počinje....

Ovaj film je debitantsko ostvarenje Robe Zombia, bivšeg člana američke metal grupe White Zombie, a sada samostalnog glazbenika. Film je bio snimljen još prije 3 godine, ali je studio za koji je Zombie prvotno snimio film(ne sjećam se više koji) odbio pustiti film u kina jer je bio uvrijeđen stilom kojim je snimljen (mislim na nasilje i sadizam). Zombie je nakon toga otkupio film od studija i prodao distributerska prava Lions Gate-u koji je poznat po distribuiranju malih i kontroverznih filmova. Film je u travnju ove godine ostvario dobar uspjeh u američkim kinima i već se radi na nastavku koji će biti pušten iduće godine u travnju.

Od početka je jasno da se redatelj u filmu nije služio uobičajenim metodama snimanja i montaže. U filmu se koristi crno-bijela tehnika, prepolovljeni ekran i ubačene scene u trajanju od nekoliko sekundi koje nam dodatno pojašnjavaju likove (prvenstveno one iz obitelji luđaka). Zombie nam od početka nameće vlastiti stil, koji je sudeći po kritikama, mnogima smetao. Gluma je dosta loša, ali hej, nije li tako u svim horrorima (izuzev nekih iznimaka)?! Iznimka su pojedini članovi obitelji (pogotovo Otis kojeg sjajno tumači Bill Moseley). Ostala gluma je na razini trash horrora sedamdesetih i osamdesetih. Mnogi su se žalili da film nije strašan i što se toga tiče su u pravu. Ali mislim da namjera nije ni bila da film bude čisti horror nego da se više oslanja na prikaz nasilja i sadizma koje obitelj provodi na žrtvama. Film mnogo elemenata posuđuje od filmova tipa Teksaški masakar (luđačka obitelj, autostoperka), ali su oni dobro uklopljeni u priču koja kulminira sotonističkim ritualom na kraju filma. Tamo konačno imamo i prilike vidjeti Dr. Satana sa maskom za zrak na faci, mora se priznat da izgleda prilično sablasno.

Nasilja u filmu ima dosta, a najlošije je prošao Jerry. Prvo mu je Baby odstranila dio kose zajedno s kozom na glavi da bi na kraju završio na pokusnom sjedalu Dr. Satanu gušeći se u vlastitoj krvi. Scena koja mi je najviše ostala u sjećanju je ono kad Otis ubija Denise-inog oca i policajca. U pozadini svira stvar Slima Whitmana, a policajci i stari bivaju ubijeni. Najupečatljivije je ipak kad je policajac na koljenima, Otis mu drži pištolj na čelu a kamera se udaljava i napokon stane, a Otis ostavlja policajca da pati u strahu 15 sekundi i onda napokon povlači okidač.

Napisao: Robert Kemenj

Ocjena: 8/10