Film kroz povijest
Jedan od nedostataka ljudskog tijela, tromost oka, omogućila je stvaranje novog roda umjetnosti.
Film, često zvan i sedma umjetnost svoje korijene ima u davnoj povijesti kroz drame i plesove.
Upravo sa njima dijeli neke zajedničke elemente poput scenarija, seta, kostimografije, režije i glumaca.
Negdje oko 1600. godine usavršen je uređaj zvan "camera obscura" koja je pomoću svjetla
i sjene, kasnije i uz pomoć leće projicirala sliku na vanjsku površinu, stvarajući slike
u pokretu. Nedostatak ovog uređaja bila je nemogućnost pohrane u obliku snimanja.
Vizualne varke bile su vrlo popularne među ljudima stoga ne iznenađuje da se je upravo ta
vrsta zabave nastavila razvijati. Od 1860. nastali su različiti mehanizmi poput zoetropa,
utoskopa ili praksinoskopa koji su i dalje prikazivali niz slika i koji bi se mogli nazvati
pretećom animiranog filma.
Celuloid i počeci filma
Izum koji je omogućio daljnji razvoj vizualne industrije bio je celuloid, isprva nazvan
Parkesine ili Xylonite. 1870. godine celuloid je registriran kao patent i s njime je počela
nova praksa - direktno fotografiranje objekta u pokretu, u realnom vremenu. Celuloid se danas
više ne koristi zbog svoje visoke zapaljivosti i lake razgradnje.
1888. godine Louis Le Prince razvio je prvu video-kameru što je ubrzano dovelo do razvoja
projektora koji je mogao povećati snimljene snimke i prikazati ih publici.
1895. godine Braća Lumiere izumili su kinematograf, usavršivši Edisonov kinematoskop.
Prvi film, nazvan "Izlazak radnika iz tvornice Lumiere" prikazan je kao demonstracija u
ožujku 1895. Započela je era nijemog filma.
Nijemi film i prvi filmski velikani
Neke od karakteristika koje opisuju nijemi film su narativni sustav pričanja priče gdje
su se ubacivali telopi između kadrova, a kako publika ne bi sjedila samo u tišini i kako
bi se lakše dočarali prizori, korištena je muzika pianista, čak i cijelog orkestra koji
su opisivali atmosferu filma. Do ranih 20ih godina prošlog stoljeća većina filmova dolazila
je sa već pripremljenim notama i muzikom. Razvoj europske filmske industrije zakočio je 1. svjetski
rat no zato je u Americi započelo uzdignuće Hollywooda. Jedno od poznatijih imena bio je
Mack Sennett, čovjek koji je osmislio tzv. "slapstick" komediju, koju su kasnije proslavili
Charlie Chaplin ili Buster Keaton. Nerijetko mu se pripisuje naziv "Kralj komedije".
Sennet je osnovao Keystone Studios kroz koju su prošla mnoga zvučna imena toga doba poput
Mabel Normand, Chaplina, Glorie Swanson ili Bing Crosby-ja.
Novije doba
Sljedeći veliki skok u filmu bio je dolazak zvuka, koji je ujedno izbacio mnoge stare zvijezde
koje se nisu mogle prilagoditi, a iza njega i dolazak boje. Pod kraj II. svjetskog rata
usavršena je proizvodnja filmova u boji tako da njihova produkcija više nije bila toliko
skuplja te su počeli prevladavati nad crno-bijelim filmovima.
Do kraja 1960. boja je potpuno preuzela tržište.
VHS
Video Home System ili VHS proizvod je koji je krajem 1975. godine na tržište izbacio JVC.
Standard za snimanje i prikazivanje došao je na američko tržište u ljeto
1976. godine gdje se je izborio za dominantnu poziciju protiv Sony-evog Betamaxa i još
nekoliko manje poznatih standarda poput Videa 2000 ili Laserdisc.
VHS je za razliku od Betamaxa ponudio duži period snimanja i prikazivanja te je kao prednost
imao puno manje složeni proces prebacivanja zapisa na traku.
Kraj VHS-a označilo je posljednje izdavanje filma A History of Violence na tom
videozapisu 2006. godine.
DVD
Rat videozapisa prenio se i na digitalne medije. Još 1993. godine razvijena su dva formata
za optičku pohranu podataka. MMCD od Philipsa i Sony-ja te SD koji su podupirali Toshiba,
Time Warner, Hitachi, JVC i još nekoliko proizvođača.
Predstavnici SD-a prišli su IBM-u u potrazi za savjetom te naravno, potporom za njihov
novi format pohrane podataka.
Zaposlenik IBM-ovog Almaden Research centra doznao je za MMCD razvojni projekt.
Umorni od konstantne borbe za opće prihvaćenim formatom još iz doba video-kaseta, uspio je
pridobiti grupu računalnih eksperta iz Applea, Microsofta, Suna i Della koju je nazvao
TWG ili Tehnical Working Group koji su glasali za bojkot oba formata ukoliko ne dođe do
dogovora između dva tabora kako bi se složili oko jednog standarda.
Naposljetku, računalna poduzeća su izborile ono što im je bilo u interesu te je na tržište
došao jedan format, ono što danas znamo pod imenom DVD.
Primjena DVD-a na video format započela je 1997. godine. Do šestog mjeseca 2003. DVD iznajmljivanje
prestiglo je VHS. Trenutno je DVD dominantni oblik zapisa za kućnu video distribuciju.
DVD je donio mnoge novine što se tiće pohrane filmova i kvalitete video slike. Uz to, DVD se
pokazao vrlo praktičnim zbog mogućnosti pohrane i drugih vrsta podataka osim video zapisa, a
DVD-RW tehnologija omogućila je brisanje starih zapisa i nasnimavanje novih.
Budućnost?
Iako je DVD za sada još uvijek dominantni medij kako za pohranu podataka, tako i za filmsku distribuciju,
novi oblici zapisa već su se pojavili na tržištu. Blu-Ray Disc izašao je na tržište, a kao glavna
konkurencija predstavio mu se HD DVD. Ipak, u veljači 2008. godine Toshiba, koja je bila glavni
predstavnik HD DVD-a objavila je kako se povlači iz proizvodnje, razvitka i promocije HD DVD-a.
To je rezultiralo gotovo instantnim povlačenjem i drugih koji su podupirali ovaj projekt te je
budućnost Blu-Ray Disca gotovo zagarantirana.
Mnogi film nazivaju skupom svih ostalih umjetnosti. To nije daleko od istine. U filmu se može naći
i pisanog/pjesničkog izražaja, kazališne vještine, glazbenih elemenata, likovnih djela itd.
Film doista pruža mnoge mogućnosti za različite vrste umjetnika. Naravno, kao i svaka umjetnost
film je podložan vremenu u kojem se nalazi stoga se vrsta snimanja, dominantni žanr kao i filmske
zvijezde iz godine u godinu konstantno mijenjaju.
Ono što je sigurno jest da je budućnost filma osigurana, bez obzira na vrstu pohrane zapisa,
novu vrstu prikazivanja ili nove tehnologije općenito. čar filma je u tome da je vrlo prilagodljiv te
da i dalje bez problema očarava ljude, bilo da se radi o vizualnim efektima ili o priči koju prenosi.
|
