REDATELJ: Blutch, Charles Burns, Marie Caillou, Pierre Di Sciullo, Lorenzo Mattotti, Richard McGuire
SCENARIJ: Blutch, Charles Burns, Marie Caillou, Pierre Di Sciullo, Lorenzo Mattotti, Richard McGuire
ULOGE: Gil Alma, Aure Atika, Franįois Creton, Guillaume Depardieu, Sarah-Laure Estragnat
TRAJANJE: 85 min
Francuzi su još jednom nadmašili sami sebe. Iako je ovo djelo izdano još prije dvije godine, opticaj u našim kinima započeo je tek nedavno. Prava je šteta što se zapravo jako teško može naletiti na projekciju ovog remek-djela. Strahovi od tame skup je djela šest svjetski poznatih crtača stripova i grafičkih dizajnera. Zajednička tema su osobni strahovi i noćne more već spomenutih umjetnika. Uz nedostatak boje i vrlo interesantne tehnike crtanja kao i različite načine animacije (rukom crtano, računalna animacija u 2D ili 3D izvedbi) pet nepovezanih priča doista u čovjeku pobudi neugodne osjećaje. Treba napomenuti da ovo nije tipični horor, nema naglih iskakanja, nema scena sa tonama krvi, klanja, ne postoji jedan unikatni negativac. Sve animacije su priproste, jednostavnije čak i od nekih stripova. Time su animatori zapravo sami sebi otežali posao jer nacrtati nešto uznemirujuće ili strašno jednostavnim linijama i pomalo van standarda klasičnog horora doista nije jednostavan posao. Koncept strašenja zasniva se na samoj priči, no prije svega na odličnim scenama i animaciji koja je unatoč svojoj jednostavnosti briljantna. Sve to leži na čvrstim temeljima naprosto nadprosječno dobre režije pored koje bi se mnogi velikani Hollywooda mogli posramiti.
Film se sastoji od pet priča, svaka crtana različitim stilom i svaka radnjom nevezana za ostatak. Prva priča govori o mladiću koji se spetlja sa pogrešnom djevojkom. Druga prati malu japansku djevojčicu koja pati od psihičkog poremećaja. Treća nas priča pak vodi u malu zajednicu gdje ljudi počnu nestajati po noći dok nas posljednja vodi u zimsko bespuće i naizgled napuštenu brvnaru.
Jedina poveznica između te 4 priče je peta animacija koja je rascjepkana kroz film te ženski monolog koji govori o svojim strahovima. Posljednja priča u ovom djelu je doista, kako kažu, šećer na kraju. Vjerojatno najjednostavnije crtana od svih, najjače zadire u strah od mraka, a tehnički je dovedena do savršenstva. Scene su moćne, a priča koja traje svega petnaestak minuta zapravo priča puno dužu priču. Tom segmentu filma dao bih ocjenu 10/10. Djelo dokazuje kako za kvalitetan horor specijalni efekti i ogromni buđeti zapravo nisu primarni, već dobra ideja, talent i zvukovi/glazba koji su ovdje isto tako sjajni. Film i nije nešto namijenjen za mlađu populaciju, ne radi toga što nije primjeren, već radi neke vrste generacijskog jaza tj. većina mladih danas očekuje sasvim druge stvari od animiranog horora. Ovo je više umjetnički iskaz straha nego li što je horor djelo i kao takvo se vjerojatno jednom dobrom dijelu gledatelja neće svidjeti. Mene osobno je ostavilo gotovo bez zamjerke i definitivno bi ga preporučio svim obožavateljima animirane umjetnosti, kao i obožavateljima horora.
