Civilization III recenzija
Civilization je jedno od najpoznatijih imena u svijetu PC igara. Njezina objava 1991. je
obilježila novu eru u sofisticiranju strategija, kao i novu eru izgubljenog vremena stoga
što je hipnotizirajuća igrivost poticala bezbrojne maratone koje su igrali ovisni igrači...Nastavak je objavljen 1996., a Sid Meierov Alpha Centauri, objavljen 1999, su neki gledali
kao treći nastavak serije. Tijekom svoga života igra je izrodila mnoštvo imitatora u drugim
žanrovima i uvelike doprinjela načinu na koji se tretiraju određeni koncepti u drugim
strateškim igrama. Njezina pojava je obilježila neku vrstu ere prosvjetljenja u strategijama
koja je dovela do ubrzanog razvoja tog žanra. 10 godina kasnije pravi nastavak, Civilization II,
očito reflektira Firaxisovo povjerenje u orginalni dizajn.
Mnogobrojni izbori nacionalnosti u Civilizationu III su smanjeni kako bi izgledali više kao
u prvom nastavku, iako još uvijek možete odabrati custom opciju kako bi preuzeli nadzor
nad bilo kojom fikcijskom nacijom koju želite, kao Vichy France. Civilization III ima osjećaj
igre u kojoj su dizajneri ispitali kako svaki dio mikro-menagementa spada u cjelokupni sustav
igre i preferirali detaljnost u koristi kohezije igrivosti. To ne govori da je Civilization III
jednostavniji od prethodnika nego da je puno uglađeniji, i u konceptu i u izvedbi.
Grafički izgled, iako dobrodošao, nije nikako najveća promjena u igri. Iako Civilization III slijedi generalni model svojih prethodnika i sadrži nekoliko tehničkih poboljšanja iz Alpha Centauria došlo je do nekoliko odluka koje smanjuju razinu mikromanagementa u igri. To je očito čim prvi puta pristupite izborniku svoga grada. Svi poznati elementi--shields, food i commerce (prije: trade)--se ponovno pojavljuju i svatko tko je imalo upoznat sa osnovnim Civilization konceptima nebi trebao imati nikakvih problema sa uranjanjem u igru. No početak igranja prije nego što se pročita manual je preuranjen stoga što je doneseno nekoliko temeljnih promjena igre--promjena koje ju razlikuju od svojih prethodnika.
Prva stvar koju ćete uočiti kod igranja Civilizationa III je da vaša nacija ima dvije vrste civilnih jedinica od samog početka: settlers i workers. Settlersi, čija gradnja sada košta dva population pointa su napravljeni samo za osnivanje gradova i preseljenje populacije između istih. Sve ostale zadatke koje su prije obavljali settlersi sada rade workersi koji koštaju samo jedan population point i odgovorni su za stvari poput poboljšanje terena, čišćenje onečišćenja i sl. Također settlersi i workersi više ne trebaju hranu i može ih se zarobiti ako ih neprijateljske borbene jedinice uhvate nezaštićene. Settlers jedinica zarobljena od strane neprijatelja postaje dvije jedinice workera kako bi se reflektirao koncept nacionalnosti koji se pojavljuje i drugdje u igri.Kultura i resursi

Kultura određuje nacionalne i gradske granice. Npr. na početku igre promjer vašeg grada je
svega jedan "square", čim vam prvi grad sakupi 10 culture bodova njegov promjer će narasti na
dva "squara". Stoga kako nivo kulture postaje veći i veći tako i promjer postaje sve veći.
Kada pomičete settler jedinicu pokazuje vam se koji efekt na nacionalne granice će imati izgradnja
grada na tom squareu. Nacionalne granice će se naravno povećati kako bi ostali gradovi stali
u njih, no samo ako su gradovi dovoljno blizu. Gradnja grada udaljenog od prijašnjeg naselja
ima efekt stvaranja "otoka" koji dopušta neprijatelju da ga okruži bez mogućnosti odstranjenja
zbog narušavanja granica. To ima veliki utjecaj na način na koji se civilizacije razvijaju
u igri stoga što je seriju nepovezanih gradova lakše osvojiti jer žrtva nema nikakvih
diplomatskih mogućnosti.
Strategijski resursi daju mogućnost gradnje raznih jedinica i poboljšanja gradova te čak i tehnologijskih napredovanja. Npr.kako bi se napravio swordsmen treba pronaći izvor željeza i spojiti ga cestom sa jednim od vaših gradova. Manhattan Project se ne može izgraditi bez izvora uranija. Workersi se mogu koristiti za izradu kolonija koje vam dopuštaju da iskoristite resurse bez da su unutar vaših granica, a to je vrlo važna taktika zbog veće cijene osnivanja novih gradova.
Luksuzni resursi se iskorištavaju kao i strategijski osim što nisu potrebni za izgradnju nečega nego povećavaju happiness vaše populacije. Svaki tip luksuza (incense, dye, wine, fur, spice, silk, ivory i diamonds) kada se spoji cestom sa vašim gradom pretvara jednog zadovoljnog građana u sretnog ili jednog nesretnog u zadovoljnog. To je moćna metoda rane ekspanzije, a činjenica da je preko diplomacy screena moguće trgovati i strategijskim i luksuznim resursima stvara trgovinu velikim strategijskim alatom.Borba i diplomacija

Uz borbu dolazi i koncept vođe(leader). Svaki put kada elitna jedinica pobjedi u borbi
postoji mala šansa da će generirati leader jedinicu. Leaderi imaju dvije funkcije: mogu
formirati vojsku, neka vrsta "naslagane" borbene jedinice, ili mogu završiti izgradnju
svj.čuda ili poboljšanja grada. To je puno važnije sada kada je nemoguće napraviti čuda
brzom izgradnjom. Zaokružujući promjene u borbi dolaze nove borbene jedinice posebne za svaku
civilizaciju, kao npr. Japanski samurai i Njemački panzer, kao i mogućnost da jedinice
izvrše bombardiranje, kao u Alpha Centauriju.
Diplomacija je uvelike poboljšana tako da možete pregovarati za određene stvari i čak nuditi kombinaciju stvari--kao npr. poboljšanja i zlato ili čak gradove i radnike--drugim nacijama u zamjenu za njihovu suradnju. Također postoje nove vrste diplomatskih dogovora. Možete dogovoriti pravo prolaza za vašu vojsku kroz drugu zemlju tako da ju možete proči bez da se zaratite s njom ili možete dogovoriti embargo na trgovinu sa svojim saveznicima kako bi uskratili neprijatelju potrebne resurse. Sve u svemu sistem diplomacije je fleksibilniji i močniji nego u prijašnjim nastavcima i postao je dio strategije. Još neke promjene vezane za diplomaciju su potreba za plaćanjem osnivanja veleposlanstva, kao i eliminaciju diplomata i špijuna u korist poboljšanja neke agencije za špijuniranje.
Čudnovate promjene
Jedan od razloga koji je dao igri takav povijesni okus je bio koncept svjetskih čuda što
je postala obveza svih igra ove prirode. Civilization III uvodi koncept malih čuda. To su
čuda koja nisu impresivna kao velika, svjetska čuda te stoga nisu limitirana na jednu
civilizaciju. No za razliku od običnih poboljšanja gradova može postojati samo jedno po
naciji. Primjeri malih čuda su Forbidden Palace, koja rano u igri igra ulogu drugog glavnog
grada u smanjenju korupcije, i Wall Street, koji dopušta zaradu kamate na kolićinu novca
koji imate svaki krug. Postoje 10 malih i 24 velikih, svj.čuda sa većinom poznatim imenima iz
prijašnjih nastavaka(kao The Colossus, Magellan's Voyage, J.S. Bach's Cathedral, Hoover Dam
i Manhattan Project...).

Još ima mnoštvo ostalih promjena u igri, uključujući efekt podizanja na fog of war, implementacija production i research redova, eliminacija podmićivanja neprijateljskih jedinica i promjena u načinu na koji barbari funkcioniraju(imaju trajne kampove i pljačkaju vaše gradove za razliku od prošlih nastavaka kada su smanjivali populaciju). Skoro jedino ali ne baš malo razočaranje u Civilization III je totalno nepostojanje multiplayera. Alpha Cenaturi je imala play-by-email mogućnost koja je izdana kao patch, ali Civilization III nema multiplayer u ama baš nikakvom oliku--striktno singleplayer igra. Slijedi tradiciju prva dva nastavka--također samo SP-- što je ogromno razočaranje. Civilization II je kasnije ponovno izdana u multiplayer edition i možemo se samo nadati da će Infogrames i Firaxis napraviti isto i sa Civilization III. U međuvremenu solo igra predstavlja ponovno napravljen i poboljšan AI kako bi pružila veteranskim igračima Civilizationa novi izazov.
Civilization III je ogromna igra i način na koji će ove promjene dizajna utjecati na sveukupan tok i balans igre će postati očit nakon mnogostrukih igranja svih fanova serijala. No sigurno je da će igra sa svojim novim dizajnom privuči nove igrače kao što je to učinio i orginalni Civilization.