The Fall recenzija (7641 pregleda)

REDATELJ: Tarsem Singh
SCENARIJ: Dan Gilroy, Nico Soultanakis
ULOGE: Cantica Unatru, Justine Wadell, Lee Pace, Kym Uylenbroek, Adien Lithgow, Sean Glider
TRAJANJE: 117 min

Tarsem Singh je indijski redatelj gotovo nepoznat u filmskim vodama, a za sada, izuzev filma The Fall u svom opusu ima jedino film The Cell u kojem je glumila poznata Jennifer Lopez. Iako su po tematici gotovo potpuno različiti neke niti vežu ova dva filma poput snažne simbolike i vrlo neobične, bojama bogate kostimografije. Jedan od producenata ove filmske priče je David Fincher, autor mnogih hitova poput Zodiaca, Seven ili Fight Club. Scenaristi Nico Soultanakis te Dan Gilroy, poput redatelja, iza sebe imaju poprilično siromašan opus. S tim da su Soultanakis i Singh već surađivali na ranije spomenutom The Cell filmu. Unatoč slabom iskustvu, film sa idnijsko-britansko-američkom produkcijom je postao veliko djelo, iako ima slabu reklamiranost.

Sama centralna priča je poprilično slaba. Ona prati patnje lika Roya Walkera, ozljeđenog kaskadera koji se nalazi u bolnici u Los Angelesu. Radnja je smještena u 1920. godinu. No on se susreće sa malom djevojčicom imenom Alexandria kojoj započne pričati priču o pet mitskih heroja, ujedinjenih sa istim ciljem osvete i iz čije perspektive zapravo pratimo film. Jedna od stvari koje čine ovaj film velikim je način na koji su izmješani stvarnost i mašta, taj zamućeni dio gdje imamo priliku promatrati vizualiziranu maštu male djevočice i interakciju kroz fikciju između nje i naratora. Catinca Unatru, koja je glumila malu Alexandriju je isto tako odradila veliki posao. Teško je pronaći dijete koje će tako vjerodostojno odraditi svoju ulogu, pogotovo uz činjenicu da mala Catinca nije znala govoriti engleski već ga je učila postepeno kroz snimanje.

Da se radi o umjetničkom filmu, može se odmah zaključiti po snažnim uvodnim scenama, crno-bijelima i detaljnim, a popraćenim sa notama Sedme simfonije Ludwiga van Beethovena. Kako sam već napomenuo kostimografija je u filmu vrlo bogata, ne prati nužno povijesna razdoblja ili realnost no to nije ni bitno pošto ionako većinu filma gledamo vizualizaciju izmišljene priče. Isto tako, film je sniman na preko 26 lokacija i kroz 18 država svijeta te sam redatelj tvrdi da nisu korišteni nikakvi specijalni efekti kako bi se uljepšao okoliš. Svaka scena je snimljena na stvarnim lokacijama koje su vizualno zapanjujuće. Snaga filma leži i u mnogostrukoj simbolici koja se često suptilno pojavljuje u scenama poput scene iz indijskog epa Mahabharate. Gluma je na solidnoj razini i odražava duh filma, a zanimljiva crtica sa snimanja govori o tome kako je zbog nesporazuma u komunikaciji mala Catinca zaista pomislila kako je glavni lik nepokretan. Redatelj je uvidio kako je to pozitivno rezultiralo na glumu pa je nastavio sa tom "laži" te uvjerio kompletnu filmsku postavu kako je Lee Pace zaista invalid što je rezultiralo popriličnim šokom kada ga je vizažist ugledao kako stoji. The Fall je nadahnut Bugarskim filmom Yo ho ho iz 1981 godine. Iako je prvo javno prikazivanje filma bilo još 2006. godine, The Fall je tek nedavno postao dostupan široj javnosti.

Zaključno, radi se o bogatom filmu koji se isplati pogledati kada se bez napetosti može odvojiti oko dva sata koncentracije. Valja obratiti pozornost na detalje i film pogledati u cijelosti. Nije preporučljivo onima koji nemaju barem malo ljubavi prema umjetnosti u sebi ili koji očekuju neku veliku akciju.

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 8/10