The Hurt Locker recenzija (5020 pregleda)

REDATELJ: Kathryn Bigelow
SCENARIJ: Mark Boal
ULOGE: Jeremy Renner, Anthony Mackie, Brian Geraghty, Guy Pearce
TRAJANJE: 131 min

Apsolutni pobjednik ovogodišnje dodjele Oscara, The Hurt Locker, pokupio je šest zlatnih kipića; za režiju, editing, zvuk, režiju zvuka, najbolji film godine te najbolji scenarij. S time si je osigurao mjesto među klasicima. No je li to doista zaslužio? Film je temeljen na svjedočenjima američkog novinara Marka Boala koji je jedno vrijeme proveo sa američkom razminiračkom jedinicom u Iraku. Boal je ujedno i jedan od ko-porducenata filma. Redateljica djela je Kathryn Bigelow, čija ranija djela uključuju K-19, Point Break i Blue Steel.

Moram priznati da me se film nije previše dojmio. Mnogi će sada misliti kako je ovo još samo jedno pametovanje sitne dušice naspram Akademijinog izbora no zbilja film nisam doživio kao nešto posebno. Koliko sam shvatio film bi na poludokumentaristički način trebao dočarati situaciju u Iraku, stres pod kojim se nalaze vojnici, besmislenost nasilja i sl. Možda najveći minus ovom djelu, barem meni osobno je to što se pucalo na realizam, a onda se nađu totalno nelogične scene u filmu. Ispada da jedinica i njihov zapovjednik ne odgovaraju nikome za svoje postupke, da se jedan narednik bez problema može ponašati kako želi bez odgovornosti, da su SAS postrojbe nesposobne, a psiholozi mentalno prikraćeni. Zbilja, dosta scena i događanja u filmu nemaju veze s realizmom, a to su potvrdili i mnogi vojnici koji su odgledali ovaj film. Tu je i plitka karakterizacija koja uopće ne prezentira likove na dovoljno interesantan način da bi se vezali za njih ili da bi se mogli poistovjetiti. O samim likovima kroz cijeli film dozna se tek tucet informacija, gotovo kao da cijelo vrijeme gledamo hrpu stranaca, a ne naslovne uloge u psihološkoj, ratnoj drami.

The Hurt Locker je imao mnogo potencijala; dobru redateljicu i solidnu glumačku postavu iz koje se jasno da isčitati da imaju toliko više dati nego što je prikazano u filmu. Jeremy Renner dobro je odglumio čak i u ovom "škrtom" izdanju. S druge strane nije mi jasno na koji način je ovaj film dobio Oscara za zvučne efekte pored Avatara i sličnih. Zvučni efekti u ovom filmu su najbolje prosječni. Prva scena sa robotom za razminiravanje je bila urnebesna što se tiče zvučnih efekata. Taj stroj ispušta zvukove kao da je pobjegao iz SF filma. Isto tako ni zvukovi eksplozija i hitaca nisu posebno impresivni. Prošle godine zbilja je bilo filmova koji su više zaslužili te Oscare. Scenarij je loš. Cijeli film nema određenu priču, radnja nas baca po danima i na scene razminiravanja gdje bi se neka napetost trebala stvoriti s tim da teroristi čekaju baš zadnji tren kako bi aktivirali eksplozivnu napravu te naravno u većini slučajeva ne uspiju u toj namjeri. Režija je isto tako prosječna. Ima puno praznih i beskorisnih scena koje samo pridodaju monotoniji. Dramatične scene su više uspavljujuće nego što bi dirnule nekoga. Globalno gledajući film solidno prikazuje besmislenost rata u Iraku tj. rata općenito, no to prezentira na toliko dosadan i nezanimljiv način da je čovjeku zbilja teško prosjediti 2 sata uz takav film. Trend filmova o ratu u Afganistanu/Iraku počeo me podsjećati na našu domaću kinematografiju koja se nikako ne može odmaknuti od teme domovinskog rata. Nekako ne mogu, a da ne usporedim The Hurt Locker s maestralnim Apocalypse Now koji je 1980. osvojio samo 2 Oscara. Po mojem skromnom mišljenju taj film nadmašuje The Hurt Locker barem za 3 razine što se tiče tmurnosti, psihologije, depresije, besmislenosti rata i svega ostaloga. A sve je lijepo ukomponirano u smislenu priču, bez bezumne trešnje kamere kako bi se dočarala realnost. Bojim se da je Hurt Locker pokupio nagrade samo kako bi se iskazala neka politička neutralnost, povećala gledanost dodjele Oscara s pitanjem da li će biti bolji Cameron ili njegova bivša žena te se pokazalo kako je Akademija voljna dijeliti zlatne statue i ženama.

Zaključno, The Hurt Locker je po meni prosječan filmić koji će pasti u zaborav za 5-10 godina te koji je, kao i mnoga druga djela, prenapuhan. Ipak nije toliko loš da ga se ne isplati pogledati.

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 6/10