Net Bela

The Wolfman recenzija (3064 pregleda)

REDATELJ: Joe Johnston
SCENARIJ: Andrew Kevin Walker, David Self
ULOGE: Benicio Del Toro, Anthony Hopkins, Christina Contes, Hugo Weaving
TRAJANJE: 103 / 119 min

Benicio Del Toro i Anthony Hopkins u filmu sa vukodlacima - zvuči obećavajuće? Kada sam prvi put čuo da će ovaj dvojac snimiti film i doznao nekoliko detalja bio sam oduševljen. The Wolfman je remake filma The Wolf Man iz 1941. godine baziran na scenariju njemačkog spisatelja Curta Siodmaka. Adaptaciju za ovo djelo napravili su Andrew Kevin Walker i David Self.

Je li Wolfman ispunio očekivanja? Pa u neku ruku i je i nije. Redatelj filma je Joe Johnston koji nema iskustva sa režiranjem horora i to se jasno vidi. Johnson stoji potpisan kao redatelj ispod filmova poput Honey, I Shrunk the Kids, Jumanji, Jurassic Park III ili Hidalgo. Sve su to manje-više jednostavni i zabavni filmići, a redatelj se nije baš najbolje prilagodio novom terenu pa je u neku ruku krenuo režirati Wolfmana na isti način. Djelu nedostaje obrata, malo misterije i općenito kompliciranije radnje. Već od sredine filma daljnji tijek postane očit pa to može rezultirati monotonijom. Doista, jedan veliki minus u filmu je prejednostavna radnja bez ikakvih obrata, iako sam se ja praktički do samog kraja nadao.

No, s druge strane, Johnson je radio na vizualnim efektima mnogih poznatih djela poput Star Warsa V i VI, Indiane Jonesa te Battlestar Galactice, a i ta znanja je ukomponirao u Wolfmana što je zbilja podignulo film. Vizualno je zbilja impresivan i pojedini kadrovi kao da su snimani na autentičnim lokacijama u autentično vrijeme. Efekti se sastoje od mješavine CGI-a i šminke. Dok je CGI zbilja lijepo ukomponiran, šminka malo šteka. No možda je više stvar u tome da su nas današnje tehnologije razmazile pa nam se više sviđaju virtualni vukodlaci od onih koji su načinjeni sa prirodnim materijalima. Za šminku u filmu bio je zadužen Rick Baker koji je veliki fan originalnog filma. Vjerojatno je u svom djelu odao svojevrsnu počast prethodniku jer vukodlaci pomalo podsjećaju na one iz starih filmova. Krajolici i kadrovi su zbilja odlični, ponekad se čini kao da su izvađeni iz kakvog gotičkog romana. Film je pun starih građevina i maštovitih scena. Treba napomenuti da djelo isto tako ima pošteni dio vrlo slikovitog nasilja pa nije baš pogodan za one slabijeg želuca. Glumci su svoj posao odradili solidno. Posebno bi istaknuo manju ulogicu Huga Weavinga koji slaže naprosto odlične izraze lica koji odražavaju trenutnu situaciju. Stav je isto tako jedan bitan dio s kojim je dopunio svoju ulogu. Hopkins je već klasik, nije u svom najboljem izdanju, ali svejedno je ovdje vrlo interesantan lik. Jedini koji je malo ispod svog prosjeka jest Del Toro koji se u pojedinim scenama čini dosta ne emocijalan i odsutan.

Karakterizacija likova varira. S jedne strane odnos između oca i sina (Del Toro i Hopkins) je dosta dobro prikazan sa puno emocionalnih prepreka dok s druge strane neke stvari su doista manjkave, prvenstveno mislim na odnos između likova Solane i Lawrencea Talbota. Kao pozitivnu stranu filma moram navesti i odličnu glazbenu pozadinu koja se u potpunosti stapa s filmom što nije iznenađujuće pošto ju je sladao poznati Danny Elfman. Isto tako zvučni efekti u filmu su odlični. Mnogi su istaknuli kako je redateljeva verzija puno bolja i bolje kompletira film od kino izdanja. Ja sam gledao samo dužu verziju pa stoga ne mogu objektivno ocijeniti koliko je manjkava kino verzija, ali s obzirom da je film gotovo 20 minuta kraći vjerojatno se dosta toga propusti.

U rangu horor filmova Wolfman je neki niži prosjek. Ima svojih kvaliteta, ali i mana. U rangu filmova o vukodlacima je zlatna sredina. Ima boljih, ali i lošijih zdanja. Realno gledajući, osobno film nisam doživio toliko lošim koliko ga se crni. Istina je da je radnja manjkava, plitka i predvidljiva, ali pošto se radi o remakeu filma iz 1941. godine to nije iznenađujuće. No ipak nije dosadan ni naporan, a vizualno je poprilično impresivan. Radi se o jednom solidnom filmiću za prikratiti vrijeme.

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 6/10