Harry Potter i Odaja Tajni recenzija (11458 pregleda)

Godinu dana nakon prvog nastavka pojavio se je i drugi dio novog filmskog serijala o Harryiju Poteru, dječaku čarobnjaku. Naslovljen sa "Harry Potter and the Chamber of Secrets", baziran je na drugoj od do sada objavljenih četiri knjige serijala britanske književnice za djecu, Joane Roling.
Isto što važi za prvi film, važi i za ovaj. Reditelj Chris Columbus nije uspio da se oslobodi mnogih mana koje su na vidjelo izašle u prvom filmu. Očigledno da ni on, a ni scenarist Steven Klouvs nisu bili u stanju da obuzdaju scenario pa su ovoga puta napravili jos duži film nego prvi put (dva sata i četrdeset minuta).
Nakon uzbudljive prve godine na Hogvortsu, elitnoj školi za čarobnjake i vještice, Harry Poter (Danijel Radklif), siroče od svoje prve godine života, se je ponovo vratio kući svojoj tetki i njenoj užasnoj porodici. Jedne večeri će se u njegovoj sobi pojaviti kućni patuljak Dobi, jadno mazohistično stvorenje koje ga upozorava da ove godine ne smije da se vrati na Hogvorts jer mu je život u opasnosti. Harry Poter ignorira Dobijeva upozorenja i uskoro će sa svojim drugom Ronom Vizlijem (Rupert Grint) i letećim automobilom, Ford Anglia, njegovog oca, otputovati na Hogvorts. U međuvremenu se upoznajemo sa još par novih likova porodice Vizli među kojima je i Ronova mlađa sestra Jini (Boni Vrajt). No bitnije je uvođenje još dva nova lika. To su novi profesor za obranu od crne magije (starog je Poter "sredio" u prvom dijelu), Gilderoj Lokhart, bezgranično narcisoidan tip koji u svakom trenutku priča samo o sebi. Britanski glumac Kenet Brena je zaista idealan izbor za ovaj lik i kao da je Rolingova upravo njega imala na umu kada ga je stvarala. Drugi lik je otac Harryjevog zakletog rivala, Malfoja, Lusius Malfoj, čarobnjak koji samo službeno zagovara svijetlu magiju, a koji je zagovornik rasne mržnje prema čarobnjacima koji nemaju čistu krv već su porijeklom iz svijeta "maglsa" (obicnih ljudi). Koji bi drugi Englez mogao da ga glumi do Jason Ajzaks, sjajan glumac i čovjek čiji pogled zrači negativnošću. Naravno, Poter je polu čarobnjačke krvi, a njegova najbolja drugarica Hermajni (Ema Votson) je nema ni malo. Na Hogvortsu je sve po starom. Dobri div Hegrid (Robi Koltrejn), Minerva Mekgonagal (slavna Megi Smit), profesorica transfiguracije, mračni Sivirijus Snejp (Alan Rikman), profesor za napitke sve su poznati likovi. Tu je naravno i glavni čarobnjak na Hogvortsu, Albus Dambldor kojeg tumači jedna od najvećih irskih legendi, Ricard Haris, kome je ovo bila i posljednja uloga u životu. U samom filmu se vidi da je bio na izmaku snage. Njegovo izmijenjeno lice i glas jasni su pokazatelji da je bio pri kraju borbe sa rakom i da vjerovatno neće dočekati ni završetak postprodukcije što se i obistinilo.

Idilu školskog života će prekinuti slučaj kada kućepaziteljeva mačka, Gospodjica Noris, bude "petrificirana" (ukočena da izgleda kao da je mrtva). Pored njenog nepomičnog tijela, na zidu je osvanuo natpis da je "komora tajni" ponovo otvorena. U komori tajni, po legendi živi orijaški monstrum nepoznatog izgleda, koji ubija samim pogledom. Bilo je pokušaja da se komora otvori. To su pokušavali čarobnjaci iz reda "čistokrvnih", no, navodno im nije polazilo za rukom. Prve optužbe padaju na Potera, koji se je vođen misterioznim glasom, našao na mjestu nesreće. Još više će na sebe navući podozrenje kada otkrije da govori "zmijskim jezikom", a što je mogao samo Voldermort, zli čarobnjak koji je ubio njegove roditelje. Postavlja se pitanje, ima li Harry Poter i svoju tamnu stranu. I sam lik postaje ozbiljniji i interesantniji u ovom nastavku, što zbog toga što je Radklif odrastao i već službeno ne može igrati na kartu simpatičnosti, na šta ga je reditelj stalno tjerao u prvom nastavku.
Misterija polako počinje da se razvija kada se pojavi još žrtava petrifikacije.

I ovaj nastavak pati od hiperaktivnosti. Od silne želje da u film prenese čitavu knjigu, Kolambus je ubacio puno nepotrebnih detalja i likova. Na primjer, lik Umalo Bezglavog Nika (otkačeni Dzon Kliz) se u ovom, kao i u prošlom filmu pojavljuje samo u prolazu. Uopće nije jasno koja je njegova uloga. Za ovaj film nije bilo potrebno ni previše detalja vezanih za porodicu Vizli, jer se njihovi likovi naglo gube. No valjda će to imati više smisla kada se serijal bude posmatrao u potpunosti. Ustvari, prvi dio filma je zaista trapavo izveden. Posebno kada je Kolambus počeo naglo redati anegdote koje jedne sa drugom nemaju nikakve veze. Repriza utakmice Kvidica, čarobnjačkog sporta na letećim metlama je bila prilično nepotrebna i nije imala veze sa ostatkom filma. Negdje pred polovinu filma, ipak, Kris Kolambus uspijeva u vraćanju kontrole nad ritmom. Scene postaju ozbiljnije i konsekventnije, film dobija neki mračniji ton. Scena u Mračnoj Sumi, ovoga puta sa dzinovskim paucima, je mnogo uzbudljivija i interesantnija nego u prvom filmu. I sama režija je prilično uznapredovala. Posebno je to vidljivo kod osvjetljenja. Muzika Dzona Vilijamsa je izvanredna, ali Kris Kolambus je uporno pogrešno koristi. Film je muzikalniji u svojoj prvoj polovici nego u drugoj, a što je obično obrnuto. Najbolje i najuspjelije su scene kada muzike uopće i nema.
Pored svih mana koje serijal o Harryu Poteru posjeduje, u svakom trenutku bih ga stavio ispred Lukasovih Ratova Zvijezda. Točno je da zaplet u Poteru pomalo nalikuje zapletu u Star Warsu, ali ni Lukas nije posebno originalan jer je i on svoje filmove satkao od najraznovrsnijih legendi pa čak i inspiraciju našao u Tolkinu. Ali Harry Poter je u velikoj prednosti u odnosu na Star Wars, zbog toga što za razliku od likova iz tog serijala, njegovi likovi nisu "drveni" i lišeni svih emocija. Druga je prednost što se Dzoen Roling direktno obraća djetetu i sve to bez suvisnog nasilja ali i bez nerealne idealizacije. Heri Poter, iako nije savršen, kreće se u dobrom smjeru. Posebno me veseli što će treći nastavak "Harry Potter and the Prisoner of Azkaban" režirati jedan novi režiser (Alfonso Kuaron), koji je potencijalno bolji od Kolambusa i što je treća knjiga najbolja u nizu.

Napisao: Edo Muric

Ocjena: 8/10