Pukotina recenzija (6650 pregleda)

Redatelj: Billy Ray
Scenarij: Adam Mazer, William Rotko
Glavne uloge: Chris Cooper, Ryan Phillippe, Laura Linney, Caroline Dhavernas, Gary Cole, Dennis Haysbert, Kathleen Quinlan
Trajanje: 110 min

U veljači, 2001. Robert Hanssen, agent sa 25 godina iskustva u FBI-u je uhićen pod optužbom špijuniranja i prodaje tajnih informacija. Ovaj film bavi se događajima koji su doveli do Hanssenovog uhićenja. Dva mjeseca ranije Eric O'Neal, stučnjak za računala, zaposlen u odjelu za nadgledanje, kojemu je glavni cilj postati punopravnim agentom FBI-a dobiva premještaj. Nove naredbe smještaju ga u društvo Roberta Hanssena tj. Eric postaje njegovim činovnikom. Uz to mora pratiti i izvještavati o Hanssenovom ponašanju i kretanju zbog navodnih sumnji da je Hanssen seksualni napasnik. Kroz kratko vrijeme Eric razvije poprilično poštovanje prema Hanssenu, a i sam Hannsen razvije neku vrstu prijateljstva prema Ericu zbog određenih sličnosti sa sobom (kršćanin i poznavaoc računalne tehnologije). No tada Eric dolazi do novih spoznaja, stvari se kompliciraju, a upliće se i osobni život te radoznala žena...

Ova izvrsna triler drama ne bavi se nagađanjima tko je špijun. Po tome se i razlikuje od većine uradaka špijunske tematike - ovdje gotovo od samog početka znamo tko je špijun i za što ga se optužuje. Oni koji očekuju puno akcije, velike potjere automobilima, mnogo pucanja, zavođenja i djevojke koje se šetaju polugole odmah neka prekriže ovaj film sa liste. Pukotina se bavi psihološkim pristupom likovima i analiziranju osobnosti. A za isticanje osobnosti posebnu pohvalu treba dati Chrisu Cooperu, glumcu koji je utjelovio Hannsena. Uvijek ozbiljna lica, ukočena stava, bogatog vokabulara i hladna pogleda, Cooper je izvrsno prikazao Hannsena kojega se ovdje karakterizira kao visoko inteligentnog čovjeka, agenta sa nadarenošću za otkrivanje laži i računalnog genija. Cooperov ton glasa i način izražavanja savršeno oslikavaju agenta koji je u neku ruku "izgorio" i ostao zaboravljen u sustavu prepunom birokracije.

Agent Hannsen pati od rastrgane psihe - u jednu ruku je kršćanin starog kova, oni o kakvima se može čitati jedino u Bibliji, u potpunosti odan svojoj vjeri. Ima veliku obitelj, savršen brak te se sprema u mirovinu. S druge strane Hannsen je seksualno nastran, ujedno i izdajica no naravno to tako pomno skriva da nikome ne bi palo na um pomisliti nešto slično. Cijeli film ustvari je posvećen tome da se prikaže zašto Hannsen izdaje tajne koje tako skupo koštaju FBI i SAD. Hannsen je protivnik birokracije kojom je neprestano okružen, nervira ga nesposobnost agencije da stvari rješava brzo i nesposobnost da se prilagodi novim vremenima. Isto tako pokušava istaknuti mane nesuradnje sa drugim vladinim agencijama. Osjeća se zapostavljenim i nedovoljno primjećenim. Kroz film postane nam jasno da nije previše zainteresiran ni za novac. Kraj ostavlja nekoliko vjerojatnosti zbog kojih je prodao vlastitu domovinu od kojih je jedna čisti i uvijek prisutni ljudski ego. Ryan Phillippe (Gosford Park, Flags of Our Fathers, Okrutne Namjere) je isto tako solidno odglumio svoj dio, kao i Kate Burroughs, no njihove uloge jednostavno blijede pred snažnom ličnosti kao što je Hannsen. Chris Cooper pak od značajnih djela iza sebe ima uloge u Syriani, The Bourne Supremacy, Bourne Identity, The Patriot i American Beauty.

U filmu treba i istaknuti dobro napravljeno okruženje i okolinu koji isijavaju sa nekim sivilom, monotonijom i jednolikosti. Oni koji vole dobre psihološke drame uživat će u ovih 110 minuta filma i neće zamjeriti nekoliko malih propusta koje je filmska ekipa napravila i koji su poprilično očiti. Od negativnih strana valja spomenuti pokoji pomalo čudni i naivni dialog te radoznalu, nervoznu i zanovijetajuću ženu koja se očito mora pojaviti u svakom filmu koji ima veze sa vojskom, policijom, medicinom ili sličnim zanimanjem. Čini se kako u filmskom svijetu ni jedno žensko biće nije sposobno shvatiti pojam "Državne Tajne". Srećom, to je samo u filmu...

Napisao: Marijan Sruk

Ocjena: 9/10