Medal of Honor: Spearhead recenzija (20577 pregleda)

-Serijal na PC-u se nastavlja-

Igra koja se proslavila na Sony Playstation-u (i to jedinici) Medal of Honor, izašla je prošle godine konačno i za PC. Zanimljivost igre je upravo u tome što se odvija u razdoblju 2. svjetskog rata što je tada bila velika novost. Allied Assault je pobrao sve žive nagrade i rasprodao se u velikom broju primjeraka. Zato nas nimalo ne čudi da se EA odlučio izdati dodatak za najbolji FPS godine. Spearhead isto kao i Allied Assault obiluje masovnim bitkama, prepoznatljivom atmosferom i odličnom glazbom. Pa, počnimo...

Moram reći da je početak igre daleko spektakularniji od Allied Assault-a. Dakle, 6. je lipanj 1944. godine. Rano je jutro, no padobranci već u stotinama zrakoplova lete prema odredištu na kojem će skočiti. Odredište je, naravno, Normandija. I vi ste jedan od tih padobranaca. Letite u avionu šutke, slušajući narednika kako vam govori upute. Odjednom, u trup zrakoplova udara protuzračna obrana. Počinje panika, svi se deru, narednik gura vojnike iz zrakoplova. I tako jedan po jedan, sve dok ne dođe i red na vas. Nakon što skočite, imat ćete što vidjeti. Stotine padobranaca oko vas gine od svijetlećih metaka ispaljenih sa strane njemačke protuzračne obrane, zrakoplovi se ruše... I konačno, sletite u jednu malu kućicu, a tamo vas dočekaju vrlo uljudno, s granatom. Nijemci čim vas vide počnu se derat na švapskom (valjda psuju) i zasipati vas mecima, no vi to rješavate svojom jurišnom puškom i nastavljate sa svojim doprinosom operaciji Overlord.

Mislim da ste već shvatili da igra počinje neviđeno impresivno. Mogao bih pisati eseje o početku igre, no zaustavit ću se i prepustiti vama da to doživite sami, te nastaviti s recenzijom. Što se tiče naoružanja, tu ste dobili par novih pušaka i granata. No, ništa posebno. Uglavnom ćete pucati iz već poznatih vam oružja iz Allied Assault-a. Naoružani ste ograničenim brojem streljiva koje možete ponijeti. Neprijatelji koje eliminirate ostavit će vam oružje i municiju (jedno te isto) te ponekad i health pack. Ono što me je stvarno razveselilo i zabavilo je protuzračna strojnica. Tko kaže da se protuzračna obrana može upotrebljavati samo za rušenje letećih objekata? Njezina se upotreba može improvizirati na vrlo zanimljiv i učinkovit način. Sjednete za nju i bez pol pardona spustite cijevi paralelno s tlom te rešetate po neprijateljima na zemlji. Kamioni i tenkovi te hrpa nasrnulih Švaba tada vam neće predstavljati nikakav problem. Možete ih sasjeći u par sekundi. Isto tako ćete time moći i sasjeći drveće što je podiglo razinu interaktivnosti u igri. Naravno, to nije jedino nepokretno oružje iz kojeg možete pucati. Pucat ćete iz već standardnih mitraljeza, no i iz meni daleko najzanimljivijih Nebelwafer-a. Naime, to je šestocijevno topovsko oružje koje izbacuje granate slične onima koje se koriste u mortarima. Ima vrlo velik radijus uništavanja i ispušta nekakav zujeće-praskajući zvuk od kojeg vam trnci prolaze kroz tijelo. To ćete oružje koristiti u misiji u Ardenima koja je po meni najspektakularnija misija u igri. Moglo bi se reći da je ona svojevrsna zamjena za Omaha Beach iz Allied Assault-a.

Ta misija vas smješta u predio Belgije koja je zatrpana snijegom. Dok se grijete uz vatru s kolegama, prekinut će vas bljesak i eksplozija koja je tek prva u nizu. Brzo trčite u rov i čekate da prođe bombardiranje. Pogledate li u nebo, vidjet ćete kako se svake sekunde na desetke puta pojavljuju bljeskovi nakon kojih slijede eksplozije nedaleko od vas. Trčite od rova do rova i tražite doktora koji treba pomoći ozlijeđenom časniku. Ne mogu reći ništa drugo nego da će vas u tom trenutku opet prolaziti žmarci i nećete vjerovati da ste i vi dio ovog filma. Kažem filma, jer igra u svakom trenutku jednostavno ostavlja filmski dojam. Ne znam što da kažem, ali meni je Spearhead još impresivniji od Allied Assault-a, barem što se tiče atmosfere. Tome su još i pridodali dokumentarni cutsceneovi u stilu vijesti iz 40-ih, dakako rađene u starinskom sephia B&W stilu. U njima će se pojavljivati i slavne ličnosti kao što su tri diva - Staljin, Roosevelt i Churchil koji potpisuju nekakve dokumente i slično.

Kao što kažem, nema odmora. Igra svaki trenutak obiluje akcijom, tako da nikad nećete moći mirno šetati levelom. Stvarno jedna od rijetkih igara u kojoj svaki čas iza ugla vreba neki imperijalistički nastrojen vojnik. Nikad se nećete moći opustiti, jedino ako ne čučite u nekom mračnom kutku u štali. No, zapravo ni tada nećete biti mirni jer vaš tim pogiba. A dio njega je i satnik koji ne smije poginuti. U zadnjoj misiji koja se odvija ni više ni manje, nego u Berlinu, ćete moći na tenkove i kamione stavljati tzv. ljepljive bombe koje imaju fitilj. No, pazite sad ovo. Stavite bombu na kamion i zapalite fitilj, te zadovoljno odete iza ugla i čekate vatromet, i ništa... Vratite se i pogledajte da vam se ugasio fitilj zbog kiše. Zgodno rješenje za reduciranje vaših živaca, zar ne? U Njemačkoj ćete moći voziti i tenkove. To ste već iskusili u Allied Assaultu. No, ima jedna novost u vezi toga. Tenk više nema samo upravljivi top nego i strojnicu čime se dobiva na realnosti izvedbe opreme. Tako nećete više doći u situaciju u kojoj ste se često mogli naći u Allied Assaultu: puknete topom po neprijateljskom tenku, a pokraj vas je gomila pješaka koje biste mogli gađati jedino topom, no i na to morate čekati jer se top puni, pa se upuštate u lov na njih i pokušavate ih sve zgaziti. To sad neće biti potrebno jer ćete se pješaka lako rješavati spomenutom strojnicom.

Igra ima ukupno devet misija raspoređenih u tri epizode. U misijama koje ćete prelaziti ste uvijek dio tima. Po činu ste narednik i iznad vas u timu je satnik koji, kako sam rekao, mora ostati živ po svaku cijenu. Ubiju li vam satnika, misija propada. Čudite se podnaslovu ovog odlomka? Evo objašnjenja. Između dvije epizode jedan glumac recitira nekakvu ratnu pjesmu koja govori o užasima i patnjama rata. Glumac koji je recitirao pjesmu je to obavio na odličan način. Ne bih se želio ponavljati, ali kada ju budete slušali, opet će vas prolazit žmarci jer je pjesma interpretirana na nejverojatno dinamičan i izričit način sa vrlo ukusnim promjenama boja glasa. Nisam baš stručnjak na tom području, ali čini mi se da je pjesma stvarno vrhunski izrecitirana.

Što se tiče multiplayera, tu ima nekih novosti. Dodano je novih 12 mapa što je i više nego zadovoljavajuće, no to nije sve. Dodan je i novi način igre - Tug Of War. Cilj u ovoj igri jest da tim igrača na strani Wermachta ispuni nekoliko zadataka suprotnih zadacima tima Saveznika. Tim koji prvi ispuni sve zadatke pobjeđuje. No, ako želite igrati Tug Of War na Internetu morat ćete nadograditi verziju zakrpom. Takve multiplayerske novosti su i više nego dobrodošle, pa palce gore za EA i jedan razlog više za Spearhead.

Medal of Honor: Allied Assault - Spearhead je vrijedan dodatak koji ima jednaku ako ne i još spektakularniju atmosferu drugog svjetskog rata. Svaka misija će vas svojom dinamičnosti i vrhunskoj osmišljenosti oduševiti. No, ono što dokazuje da je ova ekspanzija ipak rađena kako bi se samo izmuzlo još malo love jest činjenica da je igra prekratka. Kad shvatite da Spearhead možete prijeći u roku od sat i pol vremena, u najmanju ruku ćete se rastužiti. No, ipak, ne mogu reći da Spearhead nije vrijedan igranja jer je on i više od toga. Definitivno je zadržao odlike Allied Assaulta i dodao još i nove. Da igra nije prekratka, dao bih joj 95 %, a ovako se ocjena ipak spušta na recimo (onako odoka :-) 88 %. Ne samo ljubitelj FPS-ova ili WW2 tematike, nego svaki gamer koji ima Allied Assault bi trebao imati i ovo u svojoj kolekciji prijeđenih igara.

Napisao: Matija Kovačević

Ocjena: 9/10