Still Life recenzija (8011 pregleda)

2002. godine imali smo prilike igrati odličnu point'n'click avanturu - Syberia-u, te njen nastavak koji se je pojavio dvije godine kasnije. Oba nastavka su nas jako oduševila i to ne samo iz razloga jer su se pojavili tijekom duže suše novih naslova u žanru. Prekrasna grafika koja nas je ostavljala bez daha, bajkovita priča, miroljubiva i opuštajuća atmosfera, te likovi u koje smo se već na prvi pogled/kontakt zaljubili bila su glavna obilježja te odlične Microids-ove avanture. Isti nas nakon tužnoga opraštanja sa Hansom Voralbergom i njegovim automatonima nije htio ostaviti na cjedilu te nam je ponovo spremio ljetnu poslasticu.

Uvod sam započeo spominjanjem Syberie iz 2 razloga. Still Life toliko podsjeća na Syberiu da ćete nekada pomisliti da se radi o svojevrsnom nastvaku, a ne o posve novom naslovu, pa ćete sličnosti pronaći i u samome izborniku (prvi razlog). Drugi je razlog i više nego očit - Microids. Developeri su u Still Life ubacili sve ono što je jedna Syberia imala, dodali novo okružje, dva igriva lika, usput bacili pogled na par detektivskih priča poput one o Jack "The Ripper"-u i voila! Still Life bi se mogao na prvi pogled ovako opisati, no nije sve tako crno-bijelo. Krenimo redom. Ono u što smo se prvo zaljubili kada smo igrali Syberiu (tko nije, trk posuditi igru!) bila je karizmatična Kate Walker (glavna protagonistica igre). Still Life to pokušava dostići svojom glavnom junakinjom Victoriom "Vic" PcPherson. Nakon već prvoga sata igranja doći ćete do zaključka da to ljudi iz Microids-a nisu uspjeli, prezentirajući nam Victoriu kao FBI agenticu s lošim policijskim humorom i nedostatkom karizme. Baš kao i Kate, Victoria ima samohranog roditelja (u ovome slučaju oca) koji će vas par puta u ulozi Victorije kontaktirati na mobitel (pogađate, baš kao u Syberiji) i uvijek toplim riječima dočekati pri povratku u obiteljsku kuću. No, Vic nije jedini lik čiju ćete ulogu preuzeti. Still Life će vas tijekom igranja i daljnjeg otkrivanja priče paralelno prebacivati u ulogu (Broken Sword, anyone?) Victorijinog djeda, detektiva (aktivnog tijekom 1920-ih godina) koji je istraživao brutalna umorstva prostitutki. Gle čuda... Victoria radi na identičnome slučaju na kojemu je prije 75 godina radio i njen djed. Upravo će vam igranje s detektivom McPhersonom rješiti neke zagonetke i nedoumice u priči i hvatanju nepoznatog osumnjičenika.

Još jedna razlika sa Syberiom koju ćete već pri prvoj interakciji s drugim likom primjetiti je ozbiljniji pristup dijalozima, u kojima se pojavljuju razne psovke i proste riječi, i samoj priči što dovodi do zaključka da je atmosfera Still Life-a dosta mračnija, što bi ipak moglo većinom privući starije (ozbiljnije, ako smijem reći) igrače. Sada primjetite onu sličnost sa pričama o Jack The Ripperu, ili filmovima poput Seven-a ili recimo francuskog Vidocqa. Gameplay igre je gotovo jednak onoj u Syberiji. Prvo bih vam predočio jednostavnost izvedbe kontrola koja je jako važna za jednu p'n'c avanturu. Inventorij otvarate pritiskom na desni klik miša u kojemu se nalaze svi itemi koje ste pokupili, pregledno složeni. Za svaki od itema imate 3 opcije na izboru: iz svih perspektiva detaljno pregledati određeni item, kombiniriati ga s drugim ili ga upotrijebiti na mjestima tijekom igranja koja su očito obilježena ikonom u desnom gornjem kutu. Za razliku od večine drugih p'n'c avantura interakcija u dijalozima je napravljena na nešto originalniji način. U Still Life-u dijaloge ne birate pritiskom tipke miša na ponuđene tekstove, ikone ili natuknice već na izboru imate lijevu i desnu tipku miša. Naime, dok klikom na lijevu tipku miša obavljate razgovore o važnim informacijama ili slučaju općenito, klikom na desni pojavljuju se dijalozi vezani za neke osobne stvari ili čavrljanje. U prvoj ste misiji u ulozi Victorije kao zadatak imali prikupiti dokaze ubojstva čiji bi vas proces doista mogao podsjetiti na CSI :). Kao što sam već spomenuo, interakcija s likovima i okolinom je više nego jednostavna, tako da Still Life teće jednim jako ugodnim i nefrustrirajučim tokom. Naravno, kao i svaka prava point'n'click avantura i SL donosi nekolicinu zagonetki i mozgalica koje će zadovoljiti veterane žanra. S činjenicom da kontrolirate 2 različita lika u 2 potpuno različita vremenska razdoblja i mjesta događanja, dolazi do ipak neke raznolikosti u gameplay-u. No, nemojte se nadati nekim radikalnim promjenama, većina je njih šminkersko-vizualnog podrijetla. I dok će Victoria u svome modernome terenskom vozilu imati digitalnu kartu grada na kojoj su označene lokacije koje možete posjećivati, njen djed, privatni detektiv Gustav "Gus" McPherson, svoje će zadatke prilagoditi rekreacijskom pristupu i tako će, držeći mapu u ruci propješačiti cijeli grad. Nisam mogao, a da ne primjetim još jednu sličnost Still Life-a, s Discworld: Noir-om, koji je imao gotovo isti pristup "putovanja po mapi".

Still Life koristi isti onaj grafički engine koji je korišten i u Syberia-i 2, no dodatno poboljšan, tako da možete očekivati jednu oku ugodnu grafiku, no uzevši u obzir trenutne standarde ipak smo očekivali malo više detalja na likovima i animacija pokreta. Svaki kadar koji kamera uhvati u drugome planu će prikazati neke aktivnosti poput spuštanja magle, dima iz dimnjaka na obližnjim krovovima, povremeno pojavljivanje životinja na ulicama, leta ptica itd. Sve u svemu, Still Life se vrti i na slabijim konfiguracijama, što će sigurno razveseliti vlasnike koji ne pate od bolesti stalnog upgrade-anja svoga kućnog ljubimca :). Valja napomenuti odlične animacije tijekom igre koje svojom atmosferom podsjećaju na prava filmska ostvarenja. Upravo ta atmosfera, koja prati cijelu igru, je najbolji dio Still Life-a. Imate osjećaj da sudjelujete u odličnom krimiću, čiji ćete slučaj i u glavi prije spavanja pokušavati analizirati :). Sve je to popračeno (opet se moram izraziti) atmosferičnom i prilagođenom glazbom, mnoštvom zvukova, dok je 'voice acting' mogao biti nešto bolje odrađen, pogotovo što se tiće glavne uloge (Victoria) čiji se scenarij zasniva na egoističnim pokušajima humora i raznim klišejima.

Za kraj ostaje samo kratki pregled i zaključak. Prevelika sličnost sa Syberiom, kratkotrajnost, nepostojanost 'replay value'-a i stariji grafički engine jedina su zamjerka ovoj igri. S druge strane Still Life nam je ponudio dobru dozu atmosferičnog point 'n' click trilera s dodatkom dobrog zvuka, nenametljive glazbe, nefrustrirajučeg toka igre i jednostavnog gameplay-a. Istina, očekivali smo više, ali ako ste fan p'n'c avantura, voljeli ste i odigrali odličnu Syberiu te njen nastavak, ne ostaje nam ništa drugo nego Still Life preopručiti kao odmor od vrućih ljetnih dana.

Napisao: Darko Botić

Ocjena: 7/10